Bunara ima svuda po Glasincu, a njihova gradnja pripisuje se Grcima. Mnogi su pokriveni velikim četvrtastim kamenim pločama od krečnjaka, sa otvorom na sredini kroz koji se spušta posuda za crpanje vode. Takvi bunari se zovu „pod pločom“. Dno i zidovi ovih bunara najčešće su ozidani kamenom.

U Pariževićima od 1885.godine postoje dva, a od 1910.godine tri suva bunara. Bunare na Glasincu i okolnim selima gradili su majstori iz Dalmacije, koje su mještani nazivali „goge“.

Stari bunari sa i bez ploče održali su se do danas, uglavnom u bezvodnim područjima, u kojima su kasno izgrađeni seoski vodovodi. Ima ih na nekoliko lokaliteta na Glasinačkom polju, u Kusačama, u Nepravdićima, u Baltićima, na Lazar brdu u Margetićima. M.Filipović ističe da su brojna predanja o tome kako je na Glasincu nekada bilo jezero.

„Mora da je na Glasincu u zadnjih dvije hiljade godina bilo znatnih promena odnosno smaivanja površinske vode. Najbolji dokaz tome su gustina pra istorijskih naselja i njihova napredna kultura.“

Podijeli