Srednji vijek

Stećak je uobičajeni naziv za kameni nadgrobni spomenik iz srednjeg vijeka na širem području Bosne i Hercegovine, sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovima Srbije i južnim dijelovima Hrvatske, uglavnom u Dalmaciji. Sinonimi za stećak su i nazivi: mramorje, grčko groblje, kaursko groblje i sl.Pojavili su se u drugoj polovini 12. vijeka, doživjeli vrhunac u 14. i 15. vijeku, te su se postepeno prestali proizvoditi do sredine 16. vijeka.Već nakon 1463. godine i pada Bosne pod Osmanlije, stećak počinje ustupati mjesto osmanlijskom nišanu. Iako se glas o njima pronio i prije, stećci se počinju sistematski proučavati od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine.

Stećci naročito privlače pažnju svojim izgledom i dimenzijama. Dijele se na položene (stećci u obliku ploče, sanduka i sanduka sa postoljem, sljemenjak i sljemenjak sa postoljem), koji su u većini, i uspravne (stubovi, stele i krstače).

Obično su ukrašeni srednjovjekovnim simbolima koji su uklesani kao plitki, ili rjeđe ucrtani reljef. Motivi su vjerski (krst, ljiljan, polumjesec, prsten i sl.) ili svjetovni (ples, lov, viteški turniri i sl.), koji se miješaju i nadupunjuju. Ornamentika stećaka otkriva svjest i senzibilitet cijelog razdoblja i ljudi koji su bili uključeni u njihovo stvaranje, ali i pokojnika čije su želje često poštovane prilikom rezbarenja.

Ministarstva kulture zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore su 2009. godine, zajednički nominovali stećke za uspis na UNESCO-vulistu svjetske baštine, kao svoju zajedničku baštinu. Stećci, jedinstven primjer srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, poslije sedam godina rada na tom projektu, upisani su na Listu svjetske baštine UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu). Na listi se nalazi ukupno 30 nekropola, od kojih se 22 nalaze na teritoriju Bosne i Hercegovine, po tri na području Srbije i Crne Gore i dvije na teritoriju Hrvatske.