Nošnja

„Preobuka (rublje: košulja, gaće) i peškiri jesu od lana i od konoplje. U muških je na glavi oko fesa crven vuneni šal omotan, na prsima ćemadan, vezen od crvene čohe, ili toke kao srebrna puca niz prsa; na plećima srebrne ploče, kratki gunj od crna sukna s rukavima ili bez rukava, a preko njega su zađeveni ispod pazuha krajevi od bijele, na usko savijene marame. Po srijedi je crven pojas, i po njemu s prijeda kožni bensilah; iz njega viri čista marama. Od pojasa do koljena tijesne crne ili bijele tanke pelengaće, a u nekih svečane čohane modre šalvare; od koljena suknene tozluke (dokoljenice), crvene ili bijele kratke čarape i opanci.

– U ženskinja pamučna anterija, šarena ili crvena, ćurdija modra od čohe s postavom od tala, ili zubun od sukna crven ili crn, do niže koljena a i po kraći, išaran svilom. S prijeda pregača vunena s crvenim prugama, a po dnu s resama. Na glavi povezana kapa s poćelicom, potkićena cvijećem i ćinćuricama, – a povrh glave pokrivača bijela, crna ili šarena. O vratu đerdani s bijelim, starim novcnama, na rukama do šake srebrne alale (belenzuke kao obruči), a na prstima prstenje. Gdje koje nose tanki vuneni pojas, vezenu đečermu, kratku ćurdiju bez rukava, crne pamučne dimije i na nogama opanke ili firale“, bilježi 1886.godine, prvi učitelj na Sokocu, Risto Čajkanović.

Đorđe Stratimirović, 1891.godine, ovako opisuje nošnju:

„Lijepo je vidjeti o većim praznicima kićene momke, gdje se ispred crkve igraju „kamena s ramena“; ali i „kuglanje“ već se u Sokocu odomaćilo. Djevojke se havtaju u kolo, gizdave su i stidljive. Nošnja je ženska vrlo zgodna: bijela košulja (ujedno i suknja) i bijele turska šalvare, šarena pregača, pas s velikm paftama, crven zubun (s prijeda otvorena dolama). Vidjesmo pak jednu djevojku u dosita gospodskoj odjeći: nosila je od meka, bijela platna nateriju, koja od vrata do članaka dopiraše i koja je posve zatvorena sprijeda, a ima široke rukave; povrh anterije jelek (prsluk) i oko struka pas. Bogatije „cure“ imaju kožne, kljunate papuče, uvrh čeka nokovicu tj. dijadem od žutog tenećeta; preko glave pak još bijelu maramu, koja se ozad nekako svezuje; na objema rukama nose poširoke, duple, srebrne grivne, a oko vrata đerdane od crvenih gmiza i sitnih srebrnih novaca.“